Upala i depresija: kako tjelesna upala mijenja mozak

Kardiovaskularne bolesti, metabolički poremećaji, kognitivno propadanje, depresija, neurorazvojna stanja, pa i rak, na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog. Ipak, u podlozi gotovo svih kroničnih bolesti nalazi se isti proces: kronična upala niskog stupnja. Zato se sve više govori o tome da upala nije samo „lokalni problem“ u zglobu, crijevu ili krvnoj žili, nego stanje cijelog organizma koje ne zaobilazi ni mozak.

Upala koja nas štiti

Upala je u osnovi zaštitna reakcija imunosnog sustava. Kad se ozlijedimo, prehladimo ili smo pod akutnim stresom, tijelo otpušta proupalne citokine, signalne molekule kojima imunosni sustav „govori“. One pozivaju obranu protiv uljeza i pripremaju tkivo za cijeljenje. Takva akutna upala je brza i, što je najvažnije, brzo prolazi.

Dobar primjer je C-reaktivni protein (CRP), jedan od najčešće mjerenih biljega upale. Pri infekciji ili ozljedi naglo raste, a kad upala prođe, vraća se na normalu. CRP je signal da tijelo nečim upravlja.

Kad upala postane kronična

Problem nastaje kad se upala ne ugasi. Ako stres traje mjesecima, ako slabo spavamo, malo se krećemo, imamo višak kilograma ili se hranimo proupalnom, industrijski prerađenom hranom, upalni odgovor ostaje stalno blago povišen. Tada više ne štiti, nego polako oštećuje.

Takva sustavna upala niskog stupnja ubrzava starenje. Znanstvenici su za to skovali poseban izraz: inflammaging, starenje potaknuto upalom. Kronična upala povezana je i s time da ljudi sve češće imaju više kroničnih bolesti istodobno. Upala je zajednički nazivnik koji ih održava.

Na upalu utječe i poremećen cirkadijski ritam: noćni rad, svjetlo ekrana do kasno u noć i neredovit san. Tijelo koje ne zna je li dan ili noć ne zna ni kada treba „ugasiti“ imunosni odgovor.

Os crijeva i mozga

Velik dio imunosnog sustava nalazi se u crijevima, gdje živi i mikrobiom, bilijuni bakterija koje probavljaju hranu, stvaraju vitamine i komuniciraju s našim imunosnim stanicama. Kad je ravnoteža mikrobioma narušena, crijeva postaju izvor stalnih upalnih signala. Ti signali preko krvi, vagusnog živca i imunosnih stanica stižu do mozga. Zato danas znamo da mikrobiom utječe na raspoloženje i psihičko zdravlje, a ne samo na probavu.

Kako upala u tijelu postaje upala u mozgu

Neuroni imaju receptore za citokine. Kad su citokini povišeni, oni djeluju kao neuromodulatori: neuroni počinju raditi drugačije. Imunosne stanice tako izravno utječu na naše raspoloženje.

Najbolje to znamo iz vlastitog iskustva s gripom. Kad smo bolesni, osjećamo se potišteno, nemamo motivacije, gubimo zanimanje za druge i za seks, teško radimo i najradije bismo se povukli. To se zove bolesničko ponašanje (sickness behaviour) i potpuno je normalna, prilagodljiva reakcija. Tijelo štedi energiju za borbu s infekcijom, a povlačenjem od drugih smanjujemo i širenje zaraze.

Kad prođe infekcija, prolazi i to stanje. Ali ako imunosni sustav ostane trajno neuravnotežen, mozak ostaje u istom načinu rada. Biti bolestan i biti depresivan, iz perspektive mozga, izgleda zapanjujuće slično.

Upala, dopamin i gubitak radosti

Istraživanja pokazuju da upala smanjuje dostupnost dopamina u ventralnom strijatumu, dijelu mozga zaduženom za nagradu, užitak i motivaciju. Posljedica je usporenost, umor i gubitak zadovoljstva u stvarima koje su nas prije veselile (anhedonija). To su upravo simptomi zbog kojih mnogi depresivni ljudi kažu da „ništa nema smisla“.

Nije svaka depresija upalna, ali znatan dio ljudi s depresijom ima povišene upalne biljege. Zato se upala danas proučava kao važan biološki put prema depresiji, a ne tek usputna pojava.

Začarani krug stresa i upale

Stres povećava upalu, a upala čini mozak osjetljivijim na stres. Depresivne osobe češće su pod stresom i imaju više upalnih molekula, a te molekule produbljuju depresiju. Stres i upala tako se međusobno hrane.

Dobra vijest je da krug može krenuti i u suprotnom smjeru. Ljudi koji imaju socijalnu podršku i pomažu drugima imaju nižu razinu upale, čak i kad prolaze kroz teška razdoblja. Pozitivno ponašanje, povezanost s drugima i osjećaj smisla mjerljivo smiruju imunosni sustav.

Što možemo učiniti

• San: redovit, dovoljno dug i usklađen s danjim svjetlom. Ujutro izaći na dnevno svjetlo, navečer smanjiti ekrane i jako svjetlo.

• Kretanje: redovita tjelesna aktivnost jedan je od najjačih prirodnih protuupalnih „lijekova“.

• Prehrana: manje šećera, rafiniranih ugljikohidrata i industrijskih biljnih ulja, a više cjelovite hrane, kvalitetnih masti i fermentirane hrane koja hrani mikrobiom.

• Omega-3 masne kiseline: riblje ulje nije čarobni lijek za depresiju i ne pomaže svima jednako. Istraživanja ipak pokazuju korist pripravaka bogatih EPA-om, osobito kod osoba s povišenim upalnim biljezima. Ima smisla izmjeriti upalu (npr. CRP) i dodatak uvesti uz stručni savjet.

• Odnosi i podrška: vrijeme s ljudima koji nas podržavaju i pomaganje drugima nisu samo dobri za dušu, nego i za imunosni sustav.

Za kraj

Veza između upale i depresije mijenja način na koji gledamo na psihičko zdravlje. Raspoloženje nije samo „u glavi“, ono je i u crijevima, krvnim žilama i imunosnim stanicama. Kada smirimo upalu u tijelu, dajemo i mozgu priliku da se vrati u ravnotežu.

Irena Brbić, Integrative Health Center