Sirovo mlijeko i francuski sirevi: redovnica koja je znanošću obranila tradiciju
Ove sam se priče sjetila jučer, dok sam davala upute o nabavi sirovog, kvalitetnog mlijeka. U GAPS protokolu ono je temelj za kefir, jogurt i sir, pa je pitanje kakvo mlijeko biramo i kako ga obrađujemo jedno od najvažnijih u kuhinji.
Kad su regulatori u SAD-u posumnjali u njezin tradicionalni sir, benediktinska redovnica iz Connecticuta nije odustala, nego je stekla doktorat iz mikrobiologije i znanstveno pokazala zašto stari način proizvodnje sira ima smisla.
Majka Noëlla Marcellino u opatiju Regina Laudis u Bethlehemu (Connecticut) došla je 1973. godine, nakon što je napustila studij na Sarah Lawrence Collegeu. Sir je počela raditi 1977., kad je u samostan stigla francuska sirarka i naučila sestre tradicionalnoj izradi sira. Sir je zrio u drvenoj bačvi, a miješao se drvenom lopaticom iz Auvergnea, točno onako kako se to stoljećima radilo u Francuskoj.
Sredinom 1980-ih sve se promijenilo. Nakon izbijanja listerioze u Kaliforniji 1985. godine nadzor nad sirevima od sirovog mlijeka u SAD-u postao je znatno stroži. Regulatori u SAD-u zatražili su da sestre drvenu bačvu zamijene posudom od nehrđajućeg čelika, jer se drvo smatralo teškim za čišćenje i potencijalnim izvorom bakterija.
Pokus s drvenom bačvom
Majka Noëlla odlučila je provjeriti tko je u pravu. Prema njezinu kasnijem pričanju, nakon prelaska na čeličnu posudu u siru su se odjednom počele pojavljivati bakterije E. coli, iako s njima prije nikad nisu imale problema.
Zatim je napravila pokus. Sir je napravila u drvenoj i u čeličnoj posudi, a mlijeko je namjerno zarazila bakterijom E. coli. U čeličnoj posudi bakterija se razmnožila. U drvenoj bačvi nije: porozno staro drvo bilo je obraslo kolonijama korisnih mliječno-kiselinskih bakterija koje su potisnule nepoželjnu bakteriju.
Rezultat je bio dovoljno uvjerljiv da su sestre smjele nastaviti raditi sir na tradicionalan način. Ovu priču kasnije je ispričao i Michael Pollan u knjizi i Netflixovoj seriji Cooked, gdje je majka Noëlla jedna od sugovornica.
Doktorat, Fulbright i francuske špilje za sir
Iskustvo s bačvom potaknulo je majku Noëllu da se ozbiljno posveti znanosti. Godine 1987. zajedno s nekoliko sestara upisala je doktorski studij na Sveučilištu Connecticut, a sestre su pohađale i kolegije iz mikrobiologije, stočarstva i agronomije.
Dobila je Fulbrightovu stipendiju za Francusku. Ondje je obilazila tradicionalne sirane i špilje za zrenje sira te prikupljala izvorne sojeve gljivica, osobito gljivice nalik kvascu Geotrichum candidum, koja sudjeluje u zrenju sireva poput camemberta, St. Nectairea i Reblochona. U Francuskoj je ostala još tri godine, analizirajući uzorke uz potporu francuske vlade.
Godine 2001. objavila je s francuskim i američkim kolegama rad u časopisu Applied and Environmental Microbiology. Analizirali su 64 soja G. candiduma iz sedam glavnih sirarskih regija Francuske i pronašli golemu genetsku raznolikost, čak i unutar iste regije. Zaključili su da su je sirari kroz stoljeća iskustveno odabirali. Doktorat je završila 2003. godine radom o bioraznolikosti sojeva G. candiduma iz tradicionalnih francuskih sireva.
Njezin rad postao je i tema PBS-ova dokumentarca The Cheese Nun (2002.), a o njoj su izvještavali i CBS Sunday Morning i brojni drugi mediji.
Francuska: zemlja u kojoj je sir terroir
Majka Noëlla nije slučajno otišla u Francusku. Nijedna zemlja nema tako bogatu sirarsku tradiciju: procjenjuje se da Francuska ima između 350 i 400 vrsta sira, a 46 ih nosi oznaku zaštićenog podrijetla AOP (Appellation d'Origine Protégée).
AOP nije samo marketinška oznaka, nego skup strogih pravila. Za svaki sir propisuje:
područje u kojem se mlijeko proizvodi i sir radi i zrije
pasminu životinja, npr. montbéliarde krave za Comté ili lokalne normanske krave za Camembert de Normandie
prehranu životinja, često ispašu i sijeno umjesto silaže
način izrade i zrenja, od bakrenih kotlova do drvenih polica i prirodnih špilja
I najvažnije: mnogi od najpoznatijih francuskih sireva, poput Comtéa, Beauforta, Roqueforta i Camemberta de Normandie, prema pravilima AOP-a moraju se raditi od sirovog mlijeka. Prema podacima udruge AOP mliječnih proizvoda, gotovo tri četvrtine količine francuskih AOP sireva, maslaca i vrhnja proizvedeno je od sirovog mlijeka.
Prije dvije i pol godine i sama sam otputovala u Normandiju, upravo zato da vidim odakle dolazi pravi Camembert i gdje pasu autohtone normandske krave. Zelene livade i mirne krave s karakterističnim „naočalama“ oko očiju nisu samo razglednica: upravo ondje počinje pravi Camembert de Normandie. Tek kad to vidite, shvatite koliko je sir povezan s krajem iz kojeg dolazi.

Na normandijskoj Ruti AOP sireva (La Route des Fromages AOP de Normandie) posjetila sam obiteljsku farmu Fromagerie fermière du Champ Secret. Njihova mala trgovina radi na principu samoposluge, a na policama je sir s farme na kojoj se i proizvodi. Prodavača nema: kupljeno se plaća tako da novac ubacite u staru kantu za mlijeko na kojoj piše samo „Merci“.




Na kutiji njihova Camemberta piše sve o čemu govori ovaj članak: AOP Camembert de Normandie, au lait cru de vaches normandes (od sirovog mlijeka normandijskih krava), fermier (farmski, napravljen na farmi), bio (ekološki) i lait de foin (od mlijeka krava hranjenih travom i sijenom, bez silaže, s europskom oznakom zajamčeno tradicionalnog specijaliteta).

Zašto sirovo mlijeko
Sirovo mlijeko nosi vlastitu zajednicu mikroorganizama, koja ovisi o pašnjaku, godišnjem dobu, životinjama i samoj farmi. Upravo ta autohtona mikroflora sir čini jedinstvenim. Istraživanja pokazuju da sirevi od sirovog mlijeka razvijaju više aromatičnih spojeva i bogatiji, složeniji okus od sireva od pasteriziranog mlijeka. Pasterizacija uništava i štetne i korisne mikroorganizme, pa se u mlijeko poslije moraju dodavati laboratorijske starter kulture, uvijek iste.
Zato Francuzi govore o terroiru sira, kao i kod vina: okus nastaje iz tla, trave, životinje, mlijeka i ruke sirara. Rad majke Noëlle to je potvrdio i na razini gena. Gljivice Geotrichum candidum razlikovale su se od sirane do sirane, čak i unutar iste regije, jer ih je svaki sirar stoljećima nesvjesno odabirao.
Dva pristupa: Europa i SAD
Sirovo mlijeko: u Francuskoj i EU dopušteno, a za mnoge AOP sireve obavezno; u SAD-u dopušteno samo za sireve koji zriju najmanje 60 dana na najmanje 1,7 °C.
Svježi sirevi od sirovog mlijeka: u EU dopušteni uz nadzor; u SAD-u nisu dopušteni u međudržavnoj prodaji.
Drvene bačve, police i špilje: u EU dopuštene kroz izuzeća za tradicionalne proizvode (Uredba 2074/2005); u SAD-u često pod sumnjom inspekcija.
Pristup sigurnosti: u Europi higijena, tradicija i nadzor cijelog procesa; u SAD-u što potpunije uklanjanje mikroorganizama.
Američko pravilo o 60 dana zrenja postoji od 1949. godine i zbog njega mnogi francuski sirevi, poput pravog Camemberta de Normandie, u SAD-u ne mogu legalno biti u prodaji. Europsko zakonodavstvo, naprotiv, izričito predviđa fleksibilnost kako bi se hrana s tradicionalnim obilježjima mogla i dalje proizvoditi, uključujući zrenje u podrumima i špiljama te kontakt s drvom.
Zašto su zreli sirevi sigurni
Kora tradicionalnog zrelog sira nije samo omotač. To je gust, slojevit ekosustav kvasaca, plijesni i bakterija koji se izmjenjuju tijekom zrenja. Isto vrijedi za drvene police, bačve i lopatice u kojima se sir radi i čuva: na njihovoj površini stvara se stabilna zajednica korisnih mikroorganizama.
Takva zajednica štiti sir na nekoliko načina:
Kiselost: mliječno-kiselinske bakterije stvaraju mliječnu kiselinu i snizuju pH, što mnogim štetnim bakterijama otežava rast.
Natjecanje za hranu: korisni mikroorganizmi troše dostupne hranjive tvari prije nego što do njih dođu nepoželjni.
Zauzet prostor: površina je već „naseljena“, pa nova bakterija teško nalazi mjesto gdje bi se uhvatila. Znanstvenici taj učinak nazivaju kompetitivnim isključivanjem.
Važno je ipak razlikovati vrste sira. Zreli sirevi napravljeni od čistog mlijeka, uz dobru higijenu i pravilnu tehniku, imaju dugu povijest sigurne upotrebe. Veći rizik nose mladi, svježi i vlažni sirevi od sirovog mlijeka, u kojima zaštitna mikrobna zajednica još nije razvijena. Zato tradicija nije zamjena za higijenu, nego njezin saveznik.
Što iz ove priče možemo naučiti
Priča majke Noëlle pokazuje nešto što vrijedi i za naše kuhinje i za naše tijelo: život štiti život. Sterilno okruženje nije uvijek najsigurnije. Kad uklonimo sve mikroorganizme, uklanjamo i one korisne koji nas štite, a prazan prostor lakše zauzmu nepoželjni.
Isto načelo vrijedi u našim crijevima. Raznolik crijevni mikrobiom štiti nas na sličan način kao kora zrelog sira: zauzima prostor, natječe se za hranu i stvara okruženje u kojem se štetne bakterije teško šire. Zato su fermentirana hrana, zreli sirevi, kefir i laktofermentirano povrće tako dragocjeni u tradicionalnoj prehrani, pa i u GAPS protokolu.
Na kraju, ovo je i priča o hrabrosti i znatiželji. Majka Noëlla nije odbacila znanost u ime tradicije, niti tradiciju u ime znanosti. Upotrijebila je znanost da bi razumjela mudrost koju su sirari stoljećima prenosili iskustvom. Možda je to najbolji put i za nas.
Irena Brbić, certificirana GAPS praktičarka, Integrative Health Centar, Zagreb
Izvori
Marcellino N., Beuvier E., Grappin R., Guéguen M., Benson D. R. (2001.). Diversity of Geotrichum candidum strains isolated from traditional cheesemaking fabrications in France. Applied and Environmental Microbiology, 67(10), 4752–4759.
Marcellino N. (2003.). Biodiversity of Geotrichum candidum strains isolated from traditional French cheese. Doktorska disertacija, University of Connecticut.
Making cheese at the Abbey of Regina Laudis. Chronogram.
The Cheese Nun. CBS Sunday Morning.
Cheese Nun: Mother of local cheese production. Berkshire Style.
Casabianca F. (2018.). Typical French cheeses linked to the terroir: from raw milk to rural development issue. INRAE.
Current advances in cheese microbiology (2023.). Foods.
Uredba Komisije (EZ) br. 2074/2005, članak 7.
21 CFR Part 133 – Cheeses and related cheese products. US FDA.
Is 60-day rule still valid for raw-milk cheese? Food Safety News.





Komentari