Napredak u biomedicinskim znanostima u posljednja dva desetljeća doveo je do novih pristupa medicinskim intervencijama. Precizna medicina (PM) je medicinski model koji predlaže prilagodbu zdravstvene zaštite, u kojem se medicinske odluke, prakse i terapijski lijekovi prilagođavaju pojedinom pacijentu. Izraz "Personalizirana medicina" također se koristi za prenošenje ovog značenja (iako se ovaj izraz ponekad pogrešno tumači kao da implicira da se za svakog pojedinca mogu osmisliti jedinstveni tretmani).
U siječnju 2015. predsjednik Obama najavio je Inicijativu za preciznu medicinu (PMI) koja će omogućiti novo doba medicine u kojem istraživači, pružatelji usluga i pacijenti rade zajedno na razvoju individualizirane skrbi. U preciznoj medicini (PM) pojedinci se klasificiraju u podpopulacije koje se razlikuju po svojoj osjetljivosti na određenu bolest, biologiji i/ili prognozi bolesti koje mogu razviti ili po svom odgovoru na određeni tretman. Posljedično, preventivne ili terapijske intervencije mogu se koncentrirati na one koji će imati koristi, štedeći troškove i nuspojave za one koji neće. PM uključuje primjenu pantomske analize (genomske, proteomske, metaboličke itd.) i sistemske biologije kako bi se analizirao uzrok bolesti pojedinca na molekularnoj razini, a zatim koristili ciljani tretmani za rješavanje procesa bolesti tog pojedinca. Teorijska osnova PM-a odnosi se na "princip jedinstvene bolesti", koji obuhvaća heterogenost etiologije i patogeneze bolesti. Jedan od najvažnijih aspekata PM-a je identifikacija bioloških markera, tj. biomarkera (ili neuromarkera u neuroznanosti) za specifična stanja. Biomarker se odnosi na mjerljivi pokazatelj nekog biološkog stanja ili stanja. Biomarkeri se često mjere i procjenjuju kako bi se ispitali normalni biološki procesi, patološki procesi ili farmakološki odgovori na terapijske intervencije. U posljednja dva desetljeća, istraživanje funkcionalnih neuromarkera u različitim psihijatrijskim stanjima poput ADHD-a, shizofrenije i OKP-a pružilo je ogromnu količinu empirijskog znanja s jasnim pokazateljima da su barem neki od tih neuromarkera pouzdani i moćni alati u razlikovanju pacijenata od zdravih kontrola. Trenutno se suočavamo s desetljećem prevođenja usmjerenim na primjenu funkcionalnih neuromarkera za rano otkrivanje disfunkcije mozga, kao i personaliziranu skrb za pacijente s bolešću. Rano otkrivanje neuromarkera mentalnih bolesti zauzvrat zahtijeva razvoj preventivnih intervencija. U identificiranju funkcionalnih neuromarkera, potencijali povezani s događajima (ERP) i kvantitativna elektroencefalografija (QEEG) pokazali su se posebno korisnima. ERP-ovi se smatraju zlatnim standardom u kliničkoj neuropsihologiji i neurofiziologiji te mogu otkriti suptilna odstupanja od prosječnih mjera u zdravoj populaciji. Ova se metoda koristi za procjenu načina na koji mozak obrađuje informacije pod različitim uvjetima zadatka i omogućuje uočavanje markera za specifične poremećaje mozga, poput ADHD-a i shizofrenije. QEEG bilježi, analizira i uspoređuje s normativnim bazama podataka električnu aktivnost mozga kako bi otkrio bilo kakve dijagnostičke informacije i/ili kognitivni deficit. Identifikacija funkcionalnih neuromarkera postaje sve važnija za razna medicinska i nemedicinska područja poput psihijatara, kliničkih psihologa, sportskih psihologa i osiguravajućih društava. Nesumnjivo, neuromarkeri jesu i bit će izuzetno važni u području precizne medicine. Članak o endofenotipovima temeljenim na ERP-u iz knjige: Neuromodulation.pdf
